Roswell !!!!!!!!!!

bockaš ti mene malo, a..



malo prijatelju samo lako upijam nove informacije (naravno one koje me zanimaju puno lakše),
a što se tiæe knjiga i daleko sam ja od knjiškog moljca.. he he

fakulteta? i ovom jednom nikako kraja.............

ovo sam naša ne stranici http://misterije.org/ pa da ne idete tamo samo sam kopira...veže se na prvi post ove teme... enjoy
--------------------------------------------

Sluèaj Roswell part II (misterije.org)



Prièa poèinje 2.7.l947. godine nedaleko od mjesta Roswell (New Mexico-SAD). Vili V. Brasel bio je na ranèu te veèeri sa dvoje mlaðe djece. Iznenada je poèela snažna oluja s grmljavinom koja nije prestajala. Brasel je imao dojam kao da gromovi stalno udaraju u jedno mjesto, kao da ih je baš tamo nešto privlaèilo. Pomislio je da se možda odmah ispod površine nalaze naslage nekog minerala ili slièno, te da je to uzrok. Meðutim, o tome nije mnogo razmišljao sve dok nije zaèuo neku èudnu podmuklu eksploziju koja ga je podsjetila na neki jaèi udar groma, ali s obzirom na zvuk u tu svoju pretpostavku nije bio odviše siguran. Sutra je otišao do pašnjaka da pregleda svoje stado ovaca, ali je pronašao nešto sasvim neoèekivano, o èemu nije mogao ni sanjati. Na prostoru dugom oko èetvrt milje i širokom nekoliko stotina stopa pronašao je gomile razbacanog metala. Imao je dojam da taj materijal potjeèe od nekog predmeta koji se raspao visoko u zraku. Prema rasporedu krhotina zakljuèio je da se taj predmet kretao prema Socorru, jugozapadno od njegova ranèa.

O tome što je pronašao na svom ranèu nije razmišljao kao o neèemu ozbiljnom. Tek nakon nekoliko dana odluèio je da sluèaj prijavi oblasnom šerifu. Kao što se to u ustaljenoj praksi dogaða, šerif je o tome obavijestio najbližu vojnu bazu, a zahvaljujuæi tome Vili Brasel je završio u - zatvoru u vojnoj bazi Roswell i to na sedmodnevnom ispitivanju da bi se ustanovilo je li nekome prièao o onome što je pronašao. Razlog za toliko interesiranje vojnih vlasti možemo potražiti u prièi koju je isprièao inženjer federalne vlade Gradi L. Barni Barnet. Ona otprilike glasi ovako:

Disk s neba

"Radio sam u blizini Magdalene u Novom Meksiku. Jednog jutra pažnju mi je privukla svjetlosna refleksija koja se odbijala od nekog metalnog predmeta udaljenog milju do milju i po. Potrèao sam u tom pravcu misleæi da je u toku noæi došlo do neke avionske nesreæe. Kada sam stigao na to mjesto, ustanovio sam da metalni objekt nije avion, veæ jedan golemi disk širok dvadeset i pet do trideset stopa. Dok sam pokušavao da na neki naèin odredim što bi to moglo predstavljati, primijetio sam da mi u susret prilazi grupa ljudi. Kasnije su mi objasnili da su pripadnici jedne arheološke grupe sa sveuèilišta u Pennsylvaniji, te da u i oni u prvi mah pomislili kako se radi o srušenom avionu. Nekoliko trenutaka kasnije primijetio sam da su se okupili oko neèega na zemlji. Prišao sam i ugledao što im je to privuklo pažnju: na tlu, neposredno ispod velike pukotine na objektu, nepomièno je ležalo tijelo nekog èudnog biæa. Pogledao sam unutar objekta i ugledao još nekoliko tijela. U odnosu na nas bili su veoma neobièni: glave su im bile goleme i neproporcionalne u odnosu na tijelo, nisu imali kose, tijelo im je kržljavo, vrat, ruke i noge bili su izuzetno tanki. Na sebi su imali neku vrstu tamnih jednodijelnih kombinezona tijesno pripijenih uz tijelo i nisu bili visoki - najviše 130 cm. Slièili su na ljude, ali to svakako nisu bili. Na okruglim glavama dominirale su male, razmaknute, uvuèene i blago iskošene oèi, što znaèi da su usta, nos i uši bili gotovo neprimjetni. Naime, umjesto tih organa imali su male otvore i rupice. Na kombinezonima se nije mogao primijetiti nikakav pojas, patent, kopèa ili dugmad. Sva biæa (njih oko šest) bila su mrtva i mislim da su svi bili muškarci. Bio sam toliko blizu da sam ih pokušao dotaknuti, ali to nisam mogao jer su nas iznenada udaljili s mjesta nesreæe.

Kada smo se osvrnuli oko sebe ugledali smo da je vojska blokirala èitavo podruèje. Bilo je mnogo naoružanih vojnika koji su stigli s nekoliko velikih kamiona. Nama je prišao jedan oficir i rekao da se što prije udaljimo s tog mjesta, jer je za to nadležna vojska. Naredio nam je da o tome što smo vidjeli nikome ne prièamo ni po kojim uvjetima. Rekao nam je da je to naša patriotska dužnost i da je od velike važnosti za sigurnost države."

Tajanstveni objekt je odmah uklonjen s tog mjesta, ukljuèujuæi i nesretnu posadu. Dovezli su jedan veliki kamion i u njega pokupili i utovarili svaki pronaðeni djeliæ materijala. Svakome od sluèajnih oèevidaca je napomenuto da je nepatriotski prièati o takvim stvarima. Ostaci letjelice, kao i tijela mrtvih èlanova posade prevezeni su u vojnu bazu Roswell tog 7.7.l947. godine.

Indijansko pismo na letjelici

Na našu sreæu, Barni Barner je prekršio rijeè koju je dao vojnim vlastima, te je u veljaèi 1950. g. svoj doživljaj isprièao svojim najboljim prijateljima L. W. Vernu Maltazu i njegovoj supruzi, od kojih za ovo i saznajemo. Mnoge pojedinosti vezane za ovaj sluèaj saznale su se na ovakav indirektan naèin, jer su se oèevici ipak pribojavali (s punim pravom) da æe imati posla s vojskom ako nešto procuri u javnost. Najbolji primjer za tu tvrdnju može nam pružiti poruènik Walter Hout, koji je u to doba bio u vojnoj bazi Roswell zadužen za informacije i objavljivanje u lokalnom tisku. Naime, on je sutradan (8.7.1947.) u lokalnim novinama objavio kratak èlanak koji je izgledao otprilike ovako:

"Mnoge prièe o èudnim leteæim diskovima koje se pojavljuju u posljednje vrijeme, juèer su konaèno potvrðene. Obavještajna služba roswellske vojne zrakoplovne oblasti imala je sreæu da doðe do jednog takvog objekta, koji je pronaðen na jednom ranèu nedaleko od Roswella. Po hitnom postupku predmet je prebaèen u vojnu bazu Roswell gdje je pregledan i ispitan. Opširniji podaci o letjelici još uvijek nisu poznati."

Iz samog izvještaja je oèito da se poruènik Hout zaletio svojim èlankom. To se može zakljuèiti i iz toga što se napominje da je objekt pronaðen na ranèu u blizini Roswella, što se u stvari odnosi na ranè Vilija Brasela. Materijal koji je on pronašao takoðer je odmah prebaèen u vojnu bazu na identièan naèin kao i materijal i objekta iz Magdalene ({što znaèi uz temeljito proèešljavanje terena i skupljanje i najsitnijih krhotina). Nakon tog èlanka nastala je opæa uzbuna u javnosti. Èitavu noæ u vojnoj bazi u kojoj se nalazio materijal zvonili su telefoni. Pristizali su pozivi iz gotovo svih krajeva svijeta.

Vojnim je vlastima postalo "gusto" i morale su se poduzeti hitne mjere da se spasi ono što se spasiti može. Slijedeæeg dana novine su bile preplavljene demantijima koje su uputile vojne službe obavještenja. Da demanti ne bi izgledao apsolutno apsurdan, objavljeno je da je pronaðeni predmet u stvari meteorološki balon. Tolika zainteresiranost vojske ne bi nas trebala zaèuditi ako obratimo pažnju na strukturu materijala koji je pronaðen. Opis pronaðenog materijala dao nam je Braselov sin Bil koji je u vrijeme dogaðaja veæ bio oženjen. Bil kaže da mu otac nikada nije opisivao materijal koji je pronaðen na ranèu, ali to i nije bilo potrebno, jer je i on sam imao dio tog materijala (unatoè tome što je vojska "proèešljala" èitavo podruèje na kojemu je taj metal naðen). Otac mu je pokazao mjesto na kojemu je bio materijal i svaki bi put poslije jaèeg pljuska neke krhotine bile otkrivene na površini, jer bi se zemlja s njega isprala.

Bilo je nekoliko vrsta materijala. Sve su to bili veoma sitni dijelovi i izuzetno lagani. Jedna vrsta materijala podsjeæala je na drvo, ali je bilo jasno da je u osnovi metalne prirode, kao i sav ostali materijal. Na tome materijalu nije se mogla napraviti ni najmanja ogrebotina, a isto tako bio je nesalomljiv, iako se mogao savijati. Druga vrsta materijala slièila je na aluminijsku foliju, ali malo tamnije boje. Mogao se savijati na sve moguæe naèine, ali se nije mogao iskidati. Mogao se i zgužvati, ali èim bi bio ispušteni iz ruke zauzimao bi svoj prvobitni izgled. Bil napominje i to da mu je jednom otac rekao (iako o tome nije razgovarao gotovo nikad) da su mu u vojnoj bazi objasnili da TAJ MATERIJAL NE POTJEÈE S NAŠEG PLANETA!.

Nijedan od tih materijala nije djelovao prirodno, i kao da je sve bilo od sintetike. Bil takoðer napominje da je njegov materijal bio bez ikakvih oznaka, ali se prisjeæa da mu je otac jednom rekao da je na materijalu koji je on pronašao i koji je sada u posjedu vojnih vlasti bilo oznaka KOJE SU GA PODSJEÆALE NA PETROGLIFE KOJI SU STARI INDIJANCI UCRTAVALI NA STIJENE!

Nestao poruènik Hout

Meðutim, dvije godine nakon tog dogaðaja (1949) saznalo se za kolekciju Bila Brasela. Odmah su ga posjetila èetiri vojna lica. Nakon što im je Bil pokazao svoju kolekciju materijala, bio je prisiljen da im je preda. Objašnjeno mu je da je ta "gomilica metala veoma bitna za cjelokupnu nacionalnu sigurnost". Nakon toga još su jednom svi zajedno pretražili, sigurno taj najposjeæeniji dio Braselova ranèa. Nisu ništa pronašli. Bil je morao obeæati da æe im, ako još nešto pronaðe, hitno predati. Meðutim, to se više nikada nije dogodilo. Taj put je ranè potpuno bio oèišæen od tog materijala i više se nikada nije pronašao ni najsitniji djeliæ.

Službeni stav vojnih vlasti je da je pronaðeni predmet u stvari meteorološki balon. Na dan demantija preko tiska 9.7.1947. nekim novinarima je dozvoljen pristup u vojnu bazu Roswell. U posebnoj prostoriji dozvoljeno im je da fotografiraju pronaðeni materijal, ali s udaljenosti od dva metra. NISU GA SMJELI DODIRIVATI, JER JE STRAŽA ÈUVALA PRISTUP. ZATIM JE TAJ MATERIJAL ODNESEN I DONESEN JE DRUGI KOJI JE ZAISTA PRIPADAO METEOROLOŠKOM BALONU. TEK SU GA TADA NOVINARI SMJELI DRŽATI U RUKAMA I OPIPAVATI. - Priznat æete, veoma naivna igra. Oficiri zaduženi za taj sluèaj naðeni materijal su opisivali kao veoma osjetljiv i lomljiv (a istina je sasvim suprotna). Mnogo gluposti je tada bilo izmišljeno da bi se smirila javnost. Poruènik Hout je nakon onog èlanka "hitno ušutkan s nekoliko specijalnih poziva iz Washingtona", zatim smijenjen i više nitko za njega nije èuo. Nakon dva dana materijal je hitno prebaèen u vojnu bazu Edwards u pustinji Mojave u Kaliforniji (znamo je po tome što je u toj zraènoj bazi vršeno slijetanje "space-shutla" za vrijeme prvih letova), zatim jedan dio u Fort Wort, jedan dio materijala u bazu Right Peterson (Ohio) i jedan dio u glavnu bazu CIA-e (Virginija). Taj razmještaj je bio nužan jer materijal više nije bio siguran u bazi Roswell. Transport je vršen uz pomoæ velikih kamiona do baze Edwards, te uz pomoæ bombardera B-29 za ostale baze. To su potvrdili ljudi koji su sudjelovali u transportu, ali koji više nisu pod utjecajem vojske.

Pristali su dati svoje izjave, pod uvjetom da ostanu anonimni (intervjui s njima vršeni su u periodu izmeðu 1979. i 1981. godine). Hitno su oformljene specijalne vojne jedinice za takve sluèajeve transporta, koje su spremne u bilo koje doba preuzeti materijal u bilo kojem dijelu države. Materijal i leševi posade tada su postali dobro osigurani i istraživanje na njima je moglo poèeti.

Što je bilo dalje

Iako je materijal brzo, pažljivo i u što je moguæe veæoj tajnosti razmješten po vojnim bazama širom države, plamen znatiželje i interesa još uvijek je buktio. Vojne su vlasti imale velikih problema da slegnu gusto podignutu prašinu i oni koji su bili zaduženi za to nastojali su postiæi svoj cilj na sve moguæe naèine, i to u što kraæem roku. Novine su bile preplavljene vojnim demantima. Neki prvobitni izvještaji rekonstruirali su taj dogaðaj pada NLO-a u Novom Meksiku na malo drugaèiji naèin.

Spominjao se ranèer iz Roswella koji je obavijestio šerifa da mu je jedan NLO preletio kuæu i udario u obližnje drvo prilikom èega je eksplodirao. Još je uvijek bio u plamenu na njegovu posjedu kada je pristigla vojska i okupirala èitavo podruèje. Nikome nije bio dopušten pristup. Nakon nekoliko dana objavljena je fotografija jednog pilota koji u rukama drži djeèji zmaj za èiji rep je prièvršæena aluminijska ploèa velièine oko pola èetvornog metra. Navodno je to bilo pomagalo kojim se koristilo Ratno zrakoplovstvo za ispitivanje novih radarskih ureðaja, na taj naèin što bi se radarski signali odbijali od ploèe i vraæali u radarsku antenu. Zbog "neke greške" zmaj je pao na ranè nedaleko od Roswella. Meðutim, nije objašnjeno na koji je to naèin ta papirnato-metalna napravica mogla-eksplodirati! A zar bi zbog jednog bezazlenog zmaja èitavo podruèje bilo okupirano i zabranio se pristup?

Bez obzira na originalnost te rekonstrukcije, sigurno je samo jedno - Ratno zrakoplovstvo je po tko zna koji put dokazalo svoju nenadmašnu sposobnost pronalaženja "pronicljivih" objašnjenja oko problema vezanih za NLO-e.

Biæa veæeg mozga

Ista je situacija i ako uzmemo da je Ratno zrakoplovstvo izjavilo kako se radi o meteorološkom balonu. Zbog obiènog meteorološkog balona desilo se ovo:

- ranèer Brasel je sedam dana zadržan u pritvoru u vojnoj bazi Roswell da bi se ispitalo da li je ikome prièao o onome što je pronašao na svome posjedu,
- èitavo je podruèje oko mjesta gdje je došlo do pada NLO-a blokirano jakom stražom i nikome nije bio dozvoljen pristup,
- novinarima kojima je sutradan (nakon što je pronaðeni materijal dopremljen u bazu) dozvoljen pristup nije dopušteno da materijal dodirnu i opipaju ga, veæ samo da ga snimaju.

Sretna okolnost (ako je uopæe možemo nazvati "sretnom") jest ta što je prilikom udara objekta o zemlju nekoliko tijela nesretne posade ispalo na zemlju kroz nastalu pukotinu na letjelici, te su ih sluèajni oèevici koliko-toliko uspjeli osmotriti i opipati. Taj je njihov izvještaj važan da bismo ga mogli usporediti s izvještajem o tim biæima koji su sastavili medicinski struènjaci koji su obavili autopsiju mrtve posade u vojnoj bazi Edwards u Kaliforniji. Nakon što je materijal stigao u bazu Edwars, koliko je poznato (tj. s obzirom na ono {to je "procurilo" u javnost), smješten je u hangar br. 27. Naravno, u službenim izvještajima taj hangar "ne postoji, niti je ikad postojao", kao što je sluèaj i s bazom Right Paterson i zgradom 18-a, oblast B.

Tijela mrtve posade (ili jedan dio tih tijela - neki izvještaji napominju i 39 do sada skupljenih tijela) smještena su u posebno napravljene kapsule od prozirne materije (stakla ili plastike) i vjerojatno su zaštiæena od raspadanja i nekom odgovarajuæom kemikalijom (vjerojatno formalin). Jedno od tijela nije odmah "konzervirano", veæ je predano timu struènjaka da obave kompletnu analizu i autopsiju tijela. Opis tih tijela saznajemo od više ljudi kao na primjer Leonarda Stringfielda, Won Phopena, Teda Philipsa i jedne medicinske sestre koja je u toku autopsije vodila zapisnik, dok su joj lijeènici diktirali podatke o anatomskoj konstituciji tijela. Sumiramo, njihovi opisi izgledaju otprilike ovako:

"Visina oko tri i po do èetiri stope (od 115 do 130 cm). Glava je, prema našim standardima, velika u odnosu na grudni koš i udove. Premda se o kapacitetu mozga ne govori mnogo, on je neusporedivo veæi od onoga kojim raspolažu ljudska biæa. Glava i tijelo su bez ijedne dlake. Po nekim izvještajima, opažene su nježne malje na tjemenu. Oèi su velike i duboke utonule, razmaknute i blago iskošene. Ni s jedne strane glave nisu opažene ušne školjke. Postoje samo nezaštiæeni otvori. Nos je bezoblièan, dok si nozdrve istaknute blagim izboèinama. Usta su veoma mala.

Ona sigurno nemaju funkciju otvora kroz koju se unosi hrana. Zubi se ne spominju. Vrat je relativno tanak. Ruke i noge su izrazito tanke. Na svakoj ruci se nalaze èetiri prsta. Nema palca. Dva prsta su dvostruko duža od druga dva. Nokti na prstima su malo duži. Izmeðu prstiju nalazi se nježna kožica. Koža je sivkaste boje. Kod nekih biæa koža je bila tamno-mrka, oèito pougljena. Krv ne nalikuje na ljudsku ni po boji ni po sastavu. što se tièe organa za razmnožavanje, bilo je dosta razilaženja. Prema nekim izvještajima, ne postoji razlika meðu spolovima, dok su drugi tvrdili da postoje istaknute razlike izmeðu dva spola koje su sliène onima kod ljudi. Izvještaji o unutrašnjim organima nisu bili dostupni".

Kako leti NLO



Bil Dawllin je u proljeæe 1952. godine saznao još neke zanimljive podatke vezane za taj dogaðaj. Bill se sasvim sluèajno u vlaku upoznao s jednim vojnikom. Nakon kraæeg razgovora otpoèeli su razgovor o NLO-ima . Taj vojnik mu je priznao da je on bio jedan od trojice vozaèa kamiona koji su prevozili ostatke NLO-a u Fort Riley u Kansasu. Tamo je pošiljku preuzela druga posada vozaèa i odvezla je dalje, vjerojatno u Ohio. Za vrijeme te operacije vojnici su vidjeli tijela izvanzemaljaca i zapazili su da su to veoma mala biæa, obuèena u iste kombinezone, koji su bili sasvim pripijeni uz tijelo. Imali su sve, kao i ljudi, pa èak i zube. Koža im je bila žuækasta - boje breskve. Bili su to muškarci, ali bila je i jedna žena. To su zakljuèili po tome što je to biæe imalo ispupèenje u predjelu grudi. On je izbrojio šesnaest takvih tijela, no, uvjeren je da ih je bilo još. Vojnik koji je bio na straži, vidio je pošiljku koja je stigla. On je bio odreðen da je èuva kao i nekoliko drvenih sanduka. Bila su to biæa visoka oko èetiri stope i neobièna izgleda. Dok je èuvao stražu, ušao je general s nekoliko oficira i rekao mu: "Pucaj na svakoga tko pokuša uæi neovlašteno". Stražar nije znao o kakvim se biæima radi, ali je èuo da su izvanzemaljska koja su nastradala prilikom pada NLO-a u Novom Meksiku.

A materijal i letjelice? Evo što je isprièao Rally Crab: "Jedan vojnik isprièao mi je svoj doživljaj dok je radio u vojnoj bazi Edwards, 1967.g. Dok je boravio u bazi, vodnik se sprijateljio s jednim pilotom, èije ime nije htio spomenuti. Jednom su poveli razgovor o NLO-ima, kada mu je odjednom pilot rekao: - Poði sa mnom, htio bih ti pokazati nešto. Ne postavljaj mi nikakva pitanja jer ti ne mogu na njih odgovoriti, a da i znam odgovor, ne bih smio to povjeriti.

Poveo ga je u obližnji hangar. Taj ulaz nije bio pod strogom stražom. Bila je dovoljna pilotova propusnica. Pošli su na gornji kat gdje se nalazio direktan ulaz na donji kat hangara. Pilot je rekao vojniku da ga tu prièeka jer dalje ne smije, ali da obrati pažnju na hangar kroz malo razmaknutu zavjesu koju æe on "sluèajno" ostaviti za sobom. Pilot je prošao kroz strogo kontroliran ulaz, zahvaljujuæi posebnoj dozvoli koju je imao. Stražari nisu primijetili da je ostavio razmaknutu zavjesu. Tako je vodnik mogao vidjeti što se nalazilo iza tih teških zavjesa i što je to toliko važno èuvano u unutrašnjosti. Ugledao je jednu letjelicu u obliku "leteæeg tanjura" na posebnom postolju. Bila je diskolikog oblika, oštrih rubova, s kupolom na sredini gornjeg trapa. Nekoliko je ljudi u plavim uniformama radilo nešto oko letjelice. Objekt je imao oko deset metara u promjeru. Pilot se vratio i izašli su iz hangara. Napomenuo mu je da nikome ne prièa ono što je vidio, jer æe on sve poreæi. Poslije je od nekih stražara èuo da se s tom letjelicom izvode pokusni letovi u bazi, i to iskljuèivo noæu."

No, ti letovi su bili zaista nevjerojatni i zaprepašæujuæi. Ali ne u pozitivnom veæ u negativnom smislu. Taj amerièki NLO bio je originalan dokaz koliko smo nemoæni da objasnimo kako se NLO-i kreæu. Testiranje tog "fantastiènog proizvoda amerièke avijacije" doživjelo je apsolutan neuspjeh. Ne samo da to "èudo od tehnike" (koje je inaèe u projektnim nacrtima imalo nesluæene moguænosti i osobine) nije moglo poslužiti ama baš nièemu, veæ je predstavljalo izvor novih opasnosti - u prvom redu za osobu koja je u "tome" izigravala pilota, a zatim za sve ostale koji su u blizini promatrali kako se odvija "let". Taj golemi ventilator (što je u biti i bio) uspio je uzletjeti najviše oko metar i nešto, s tim da je prethodno "razrovao" nekoliko stotina metara piste po kojoj je "rulao" prije "uzlijetanja". O stabilnosti, tj. apsolutnoj nestabilnosti toga objekta u zraku ne bi trebalo ni razgovarati. Nakon rušenja na zemlju (što je uljepšan naziv za slijetanje) konstatirano je da je ovo najjednostavniji naèin da se - ubije pilot.

Javna vojna tajna

Naravno, ni najškolovaniji struènjaci nisu uspjeli otkriti od kojih je elemenata sastavljen materijal od kojeg se sastoji objekt ( ili objekti?) koji su pronaðeni na teritoriju SAD. Konstatirano je da sadržava stanovite kolièine magnezija, nikla, kalaja i još èitavo èudo materija koje su nam potpuno nepoznate. Sastav, kao i tehnološki postupak izrade, još æe dugo ostati velika i nerješiva tajna. Zanimljivo je da su sve raspoložive snage u bazi Edwards u stanju stalne pripravnosti. Razlog je za to - neprekidna pojava NLO-a iznad baze koja traje od trenutka kada je materijal prebaèen u bazu. Razlog? Vjerojatno pogaðate! Tako to izgleda kad se djeca igraju šibicama, i stalno strepe kada æe ih roditelji kazniti.

Nedavno je još jedna stvar skrenula pažnju ufolozima. Prije nekoliko godina snimljen je dobro poznati film "Bliski susreti treæe vrste" autora Stevena Spielberga. Iznenaðujuæa je èinjenica da likovi ufonauta iz spomenutog filma u potpunosti odgovaraju izgledu posade koja se èuva u bazi Edwards (kao i još nekim). Sve je bilo u redu dok nije došlo do novih bliskih susreta treæe vrste širom svijeta. Na pitanje u vezi s izgledom, odgovor je redovito glasio: "Potpuno su identièni likovima iz - Bliskih susreta treæe vrste -". Izjave oèevidaca zabrinule su Ratno zrakoplovstvo. Takva sliènost ne može biti sasvim sluèajna kada su opisi identièni. Odgovorne su se osobe vjerojatno zapitale: "Ako se nešto hitno ne poduzme, moglo bi se pomisliti (ili možda OTKRITI ?!) da je Spielberg imao dozvoljen pristup najèuvanijim hangarima amerièke avijacije?!

Rezultati? Novi film Stevena Spielberga iste tematike - "E.T."!

Film "E.T." snimljen je za samo 63 dana! Snimanje je obavljeno izuzetno brzo i u gotovo nemoguæem roku. Razlog za takvu užurbanost možemo samo pretpostaviti. A isto tako možemo samo pretpostavljati da li je Spielberg snimio taj film pod tim okolnostima jer je bio pod pritiskom vojnih vlasti. Taj je simpatièni izvanzemaljac ipak zadržao neke "standardne" karakteristike - visinu od oko 130 cm., tanke udove, tanak vrat i veliku i neproporcionalnu glavu. Zašto je takav i zašto je film snimljen? Da bi se, možda, "spustila prašina" na "Bliske susrete treæe vrste"?! Prosudimo sami.

opeta ja
proèitajte èlanak pod naslovom NLO-i koje su vidjeli astronauti


http://misterije.org/

error wrote:

po slikama se vidi da imaju nemišiæavo tijelo što bi znaèilo da planet s kojeg dolaze ima vrlo malu gravitaciju! a s obzirom na omjer velièine glave i jaèine tijela kad bi izašli u našu atmosferu tijelo im ne bi bilo u stanju držati glavu niti bi mogli uspravno hodati...ako netko zna vjerojatno su objavljeni i podatci o njihovoj težini pa me baš zanima.
nadalje koliko vidim s obzirom da nemaju dlaka po tijelu vjerojatno dolaze sa jakog toplog planeta.
male uši i nos mogu ukazivatii na to da je njihov planet jako zagaðen i da ta dva osjetila minimalno upotrebljavaju ili da im je tehnologija toliko napredna da ih ne moraju u potpunosti koristiti....što bi pak znaèilo da su bez nekog oblika svemirskog odjela jako ranjivi te da ne mogu ni biti viðeni goli na zemlji a živi kako to prikazuju neke ''slike''.

LOOOL
Po slikama se vidi da imaju nemišiæavo tijelo što bi znaèilo da im se ne da raditi, pa su vjerojatno iz Dalmacije...ili Crne Gore. S obzirom na velièinu glave dalo bi se zakljuèiti kako jedu puno ribe koja je o-d-l-i-è-n-a za mozak. Nadalje, koliko vidim, slaba im je tjelesna dlakavost, što bi me moglo uputiti na zakljuèak kako se možda ipak radi o Eskimima. Na taj zakljuèak bi me moglei navesti i male uši, jer da su veæe preko njih bi se gubilo i više topline, što nije uputno na Grenlandu....itd, itd, itd....

svašta može biti. zato smo i odi da svak iznese svoje misljenje....

pozz

Super baka wrote:

error wrote:

po slikama se vidi da imaju nemišiæavo tijelo što bi znaèilo da planet s kojeg dolaze ima vrlo malu gravitaciju! a s obzirom na omjer velièine glave i jaèine tijela kad bi izašli u našu atmosferu tijelo im ne bi bilo u stanju držati glavu niti bi mogli uspravno hodati...ako netko zna vjerojatno su objavljeni i podatci o njihovoj težini pa me baš zanima.
nadalje koliko vidim s obzirom da nemaju dlaka po tijelu vjerojatno dolaze sa jakog toplog planeta.
male uši i nos mogu ukazivatii na to da je njihov planet jako zagaðen i da ta dva osjetila minimalno upotrebljavaju ili da im je tehnologija toliko napredna da ih ne moraju u potpunosti koristiti....što bi pak znaèilo da su bez nekog oblika svemirskog odjela jako ranjivi te da ne mogu ni biti viðeni goli na zemlji a živi kako to prikazuju neke ''slike''.

LOOOL
Po slikama se vidi da imaju nemišiæavo tijelo što bi znaèilo da im se ne da raditi, pa su vjerojatno iz Dalmacije...ili Crne Gore. S obzirom na velièinu glave dalo bi se zakljuèiti kako jedu puno ribe koja je o-d-l-i-è-n-a za mozak. Nadalje, koliko vidim, slaba im je tjelesna dlakavost, što bi me moglo uputiti na zakljuèak kako se možda ipak radi o Eskimima. Na taj zakljuèak bi me moglei navesti i male uši, jer da su veæe preko njih bi se gubilo i više topline, što nije uputno na Grenlandu....itd, itd, itd....